Maraschino

28.02.2018.

Maraschino

Kad ste u Zadru počastite svoje nepce Maraschinom, likerom prepoznatljivim po gorko-slatkom okusu i aromatičnom mirisu. U njemu je svojevremeno uživala ponajprije elita, kraljevi, vojskovođe, pisci poput Balzaca, ljubavnici, filmaši, glumci, pjevači, a pio se i na prvoj i jedinoj plovidbi Titanika.

Receptura autentičnog zadarskog likera stvorena je i zapisana još u davnom 16. stoljeću u Dominikanskom samostanu. Liker su prvi pripravili upravo ljekarnici tog samostana i to pod imenom Rosolj od riječi Ros solis što je značilo sunčana rosa. Budući da se liker dobiva iz esencije zrelih plodova dalmatinske višnje maraske i lišća njezinih mladih grančica, kasnije je nazvan Maraschino. On je u početku bio dostupan samo rijetkima i povlaštenima, a nerijetko su mu pripisivali ljekovita svojstva. Već u 17. stoljeću pojavom prvih manufakturnih destilerija njegov okus počeo se širiti, a stoljeće kasnije, razvojem industrijske proizvodnje počeo je osvajati i europsko tržište te se našao u čašama na brojnim dvorovima, a kasnije postaje dostupan i stanovnicima Sjeverne i Južne Amerike.

U 19. stoljeću njegovim okusom sladio se Napoleon Bonaparte, a ništa manje u njemu nisu uživali ni francuski kraljevi Louis XVIII., Karlo X. i Louis Philippe, potom ruski car Nikolai I.

Britanski kralj George IV. u Zadar je slao ratne brodove kako bi mu dopremili na stotine sanduka Maraschina za kraljevski dvor ali i za guvernere Malte i Krfa. Maraschinu nisu mogli odoljeti ni engleska kraljica Viktorija koja je 1871. godine također slala svoje brodove kako bi se opskrbio dvor, a 1887. godine princ od Walesa, kasnije kralj George V. je posjetio tvornicu likera naručivši nove količine „Sunčane rose“.

Ovaj liker ubrzo postaje vrlo popularan, a prije Drugog svjetskog rata proizvodile su ga čak 33 tvrtke. Međutim, dio tvornica porušen je u ratu, no po njegovom završetku predstavnici novih vlasti potakli su obnovu tvornica. Danas liker proizvodi tvornica Maraska, a Maraschino se može naći u većini trgovina te u suvenirnicama, u tradicionalno opletenim bocama, čija se tehnika i danas može probati na raznim radionicama.